|
(Nar. nov., br. 73/13,_99/13 - RUSRH i 148/13, 153/13- RUSRH i 143/14)
- urednicki procišceni tekst -
III. PREDMET OPOREZIVANJA
Članak 4.
(1) Predmet oporezivanja PDV-om je:
1) isporuka dobara u tuzemstvu uz naknadu koju obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav,
2) stjecanje dobara unutar Europske unije koje u tuzemstvu obavi uz naknadu:
a) porezni obveznik koji djeluje kao takav ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, ako je prodavatelj (isporučitelj) porezni obveznik koji djeluje kao takav u drugoj državi članici i koji u skladu s propisima te države članice nije oslobođen obračunavanja PDV-a kao mali porezni obveznik i na njega se ne odnose odredbe članka 13. stavaka 3., 4. i 10. ovoga Zakona,
b) u slučaju novih prijevoznih sredstava, porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, čija ostala stjecanja nisu predmet oporezivanja PDV-om u skladu s člankom 5. stavkom 1. točkom a) i b) ovoga Zakona ili bilo koja druga osoba koja nije porezni obveznik,
c) u slučaju proizvoda koji podliježu trošarinama, ako se trošarina na stjecanje unutar Europske unije obračunava u tuzemstvu u skladu sa propisima koji uređuju trošarine, pore zni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, čija ostala stjecanja nisu predmet oporezivanja PDV-om, u skladu s člankom 5. stavkom 1. točkama a) i b) ovoga Zakona,
3) obavljanje usluga u tuzemstvu uz naknadu koje obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav,
4) uvoz dobara.
(2) »Prijevoznim sredstvima« u smislu ovoga Zakona, ako su namijenjena za prijevoz osoba ili dobara, smatraju se:
a) kopnena motorna vozila radnog obujma motora iznad 48 cm3 ili snage motora iznad 7,2 kW,
b) plovila duža od 7,5 m, osim plovila koja se koriste za plovidbu na otvorenom moru i za prijevoz putnika uz naknadu, te plovila koja se koriste u komercijalne ili industrijske svrhe, za ribarenje ili za spašavanje odnosno pružanje pomoći na moru ili za ribarenje uz obalu i
c) zrakoplovi čija je težina pri polijetanju veća od 1.550 kg, osim zrakoplova koje koriste zrakoplovne tvrtke koje prometuju uz naknadu uglavnom na međunarodnim linijama.
(3) »Novim prijevoznim sredstvima« u smislu ovoga Zakona smatraju se prijevozna sredstva iz stavka 2. ovoga članka koja ispunjavaju jedan od sljedećih uvjeta:
a) plovila i zrakoplovi su isporučeni unutar tri mjeseca od datuma prve uporabe, a za kopnena motorna vozila ovo razdoblje iznosi šest mjeseci,
b) nisu prešla više od 6.000 km u slučaju kopnenih motornih vozila, nisu plovila više od 100 sati u slučaju plovila ili nisu letjela više od 40 sati u slučaju zrakoplova.
(4) »Dobrima koja podliježu trošarinama« u smislu ovoga Zakona smatraju se alkohol i alkoholna pića, duhanske prerađevine i energenti prema propisima koji uređuju trošarine, osim plina koji se isporučuje putem sustava za prirodni plin koji se nalazi na području Europske unije ili bilo koje mreže koja je priključena na takav sustav.
(5) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi s predmetom oporezivanja.
Članak 5.
(1) Iznimno od članka 4. stavka 1. točke 2.a) ovoga Zakona sljedeće nije predmet oporezivanja PDV-om:
a) stjecanje dobara unutar Europske unije koje obavi porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, ako bi isporuka takvih dobara u tuzemstvu bila oslobođena u skladu s člankom 47. stavkom 1. te člankom 48. stavkom 1. točkama a), b), c), d) i e) ovoga Zakona,
b) stjecanje dobara unutar Europske unije, osim dobara iz točaka a), c) i d) ovoga stavka, te osim novih prijevoznih sredstva ili dobara koja podliježu trošarinama, koje obavi porezni obveznik koji isključivo obavlja isporuke dobara ili usluga za koje nije dopušten odbitak PDV-a (pretporeza) ili pravna osoba koja nije porezni obveznik,
c) stjecanje unutar Europske unije rabljenih dobara, umjetničkih djela, kolekcionarskih predmeta ili antikviteta iz članka 95. stavka 1. ovoga Zakona ako je prodavatelj preprodavatelj koji djeluje kao takav, a PDV na ta dobra obračunat je u državi članici u kojoj je započela njihova otprema ili prijevoz u skladu s posebnim postupkom oporezivanja marže,
d) stjecanje unutar Europske unije rabljenih dobara, umjetničkih djela, kolekcionarskih predmeta ili antikviteta iz članka 95. stavka 1. ovoga Zakona ako je prodavatelj organizator prodaje putem javne dražbe koji djeluje kao takav, a PDV na ta dobra obračunat je u državi članici u kojoj je započela njihova otprema ili prijevoz u skladu s posebnim postupkom za prodaju putem javne dražbe.
(2) Stavak 1. točka b) ovoga članka primjenjuje se ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
a) ukupna vrijednost stjecanja dobara unutar Europske unije tijekom tekuće kalendarske godine nije veća od 77.000,00 kuna (prag stjecanja) i
b) ukupna vrijednost stjecanja dobara unutar Europske unije u prethodnoj kalendarskoj godini nije prešla prag stjecanja iz točke a) ovoga stavka.
(3) Prag stjecanja iz stavka 2. ovoga članka sastoji se od ukupne vrijednosti stjecanja dobara unutar Europske unije iz stavka 1. točke b) ovoga članka, bez PDV-a koji treba platiti ili koji je plaćen u državi članici u kojoj je započela otprema ili prijevoz tih dobara.
(4) Stjecatelj koji ne želi da se na njega primjenjuje prag stjecanja mora nadležnoj ispostavi Porezne uprave prije stjecanja dobara za koje ne želi primjenjivati prag stjecanja podnijeti pisanu izjavu da odustaje od propisanog praga i time se obvezuje na rok od dvije kalendarske godine. Izjava se istekom propisanog roka može opozvati u pisanom obliku.
IV. POREZNI OBVEZNIK
Članak 6.
(1) »Porezni obveznik« u smislu ovoga Zakona je svaka osoba koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnosti.
(2) »Gospodarska djelatnost« u smislu stavka 1. ovoga članka je svaka djelatnost proizvođača, trgovaca ili osoba koje obavljaju usluge, uključujući rudarske i poljoprivredne djelatnosti te djelatnosti slobodnih zanimanja. Gospodarskom djelatnošću smatra se i iskorištavanje materijalne ili nematerijalne imovine u svrhu trajnog ostvarivanja prihoda.
(3) »Samostalnost« u smislu stavka 1. ovoga članka ne postoji u slučaju zaposlenika i drugih osoba koje su povezane s poslodavcem ugovorom o radu ili drugim ugovorom kojim se uređuje odnos poslodavca i posloprimca glede radnih uvjeta, naknada i obveza poslodavca, a koji ima obilježja nesamostalnosti.
(4) Poreznim obveznikom smatra se i svaka osoba koja povremeno isporučuje nova prijevozna sredstva iz članka 4. stavka 3. ovoga Zakona, koja kupcu otpremi ili preveze prodavatelj, sam kupac ili druga osoba za njihov račun na područje druge države članice.
(5) Poreznim obveznicima u smislu stavka 1. ovoga članka ne smatraju se tijela državne vlasti, tijela državne uprave, tijela i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, komore te druga tijela s javnim ovlastima i u slučaju kada ubiru pristojbe, naknade i druga plaćanja u vezi s obavljanjem djelatnosti ili transakcija u okviru svog djelokruga ili ovlasti. Ako bi obavljanje tih djelatnosti, kao da nisu porezni obveznici, dovelo do znatnog narušavanja načela tržišnog natjecanja kod obavljanja takvih djelatnosti ili transakcija, ta se tijela smatraju poreznim obveznicima u vezi s tim djelatnostima ili transakcijama. U slučaju da obavljaju djelatnosti iz Dodatka I. ovoga Zakona smatrat će se poreznim obveznicima, osim ako ih obavljaju u zanemarivom opsegu.
(6) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka.....
|
|
(Nar. nov., br. 79/13, 85/13,_160/13, 35/14 i 157/14)
- urednički pročišćeni tekst -
(3) U slučaju da tijela državne vlasti, tijela državne uprave, tijela i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, komore te druga tijela s javnim ovlastima obavljaju gospodarsku djelatnost iz članka 6. stavka 2. Zakona koja uključuje i djelatnost iskorištavanja materijalne ili nematerijalne imovine (najam, zakup i slično) smatrat će se poreznim obveznicima, osim ako te djelatnosti obavljaju u zanemarivom opsegu.
(4) Smatra se da tijela iz članka 6. stavka 5. Zakona obavljaju djelatnost iz stavaka 2. i 3. ovoga članka u zanemarivom opsegu, ako vrijednost obavljenih isporuka u okviru tih djelatnosti, u prethodnoj kalendarskoj godini nije bila veća od iznosa iz članka 90. stavka 1. Zakona.
(5) Ako tijelo nadležno za zaštitu tržišnog natjecanja utvrdi da tijelo iz stavka 1. ovoga članka znatno narušava načela tržišnog natjecanja, Porezna uprava donijet će rješenje da je to tijelo porezni obveznik za tedjelatnosti ili transakcije.
2. Gospodarska djelatnost
Članak 6.
(1) Gospodarskom djelatnošću u smislu Zakona, smatra se svaka djelatnost proizvođača, trgovaca ili osoba koje obavljaju usluge, uključujući rudarske i poljoprivredne djelatnosti te djelatnosti slobodnih zanimanja. Gospodarskom djelatnošću smatra se i iskorištavanje materijalne ili nematerijalne imovine (najam, zakup i slično) u svrhu trajnog ostvarivanja
prihoda. Pri tome nije nužna i namjera ostvarivanja dohotka odnosno dobiti.
(2) Smatra se da osoba obavlja gospodarsku djelatnost, ako se njeno obavljanje ponavlja s ciljem trajnog ostvarivanja prihoda, odnosno primitaka. Ako se vidi namjera ponavljanja djelatnosti tada već jednokratna radnja može značiti početak obavljanja gospodarske djelatnosti.
(3) U gospodarsku djelatnost ulaze osnovne i sporedne djelatnosti. U sporedne djelatnosti ubraja se sve ono što se obavlja uz osnovnu djelatnost pri čemu nije bitna trajnost tih djelatnosti. Prodaja predmeta imovine također se smatra gospodarskom djelatnošću ako su ti predmeti bili dio otuđiteljeve gospodarske djelatnosti.
(4) Unutar istog poreznog obveznika ne dolazi do prometa koji podliježu oporezivanju budući da nema drugog sudionika u isporuci dobara ili usluga. Navedeno se ne primjenjuje u slučaju premještanja dobara unutar Europske unije i uvoza dobara.
3. Početak i prestanak djelovanja poreznog obveznika
Članak 7.
(1) Pravna ili fizička osoba postaje porezni obveznik s prvim izvana primjetljivim aktivnostima koje su usmjerene na obavljanje gospodarske djelatnosti. Prvim izvana primjetljivim aktivnostima smatraju se osobito pripremne radnje, prva nabava robe, nabava osnovnih sredstava i slično.
(2) Porezni obveznik s prvim aktivnostima iz stavka 1. ovoga članka postaje obvezan upisati se u registar obveznika PDV-a u skladu s člankom 154. i 186. ovoga Pravilnika.
(3) Smatra se da porezni obveznik djeluje kao takav i pod prisilnom upravom, u likvidaciji, u stečaju te u ostalim sličnim postupcima ili u provedbi oporuke.
(4) Porezni obveznik prestaje djelovati kao takav posljednjim poslovnim aktivnostima.
(5) Vrijeme obustave ili privremene odjave djelatnosti nije bitno za djelovanje poreznog obveznika kao takvog. Ne smatra se obustavom djelatnosti ako se razabire da porezni obveznik ima namjeru nastaviti djelatnost ili je u dogledno vrijeme ponovno pokrenuti.
(6) Fizička i pravna osoba prestaje djelovati kao porezni obveznik trajnom odjavom djelatnosti, odnosno brisanjem iz registra kod nadležnog tijela. Prije odjave djelatnosti porezni obveznik mora obračunati PDV na sve isporuke do dana odjave, uključujući u te isporuke i sva dobra koja mu preostanu i koja se smatraju izuzimanjem u neposlovne svrhe, a za koja je mogao koristiti odbitak pretporeza.
(7) U slučaju kada je porezni obveznik prestao obavljati gospodarsku djelatnost trajnom odjavom ili brisanjem iz nadležnog registra pri čemu nije obračunao PDV u skladu sa stavkom 6. ovoga članka, osoba koja stječe izuzeto dobro kroz zasebni postupak smatra se jamcem platcem za pripadajuću obvezu PDV-a. Obvezu jamca platca utvrđuje rješenjem Porezna uprava.
IV. OPOREZIVE TRANSAKCIJE
1. Općenito
Članak 8.
(1) Transakcijama koje su predmet oporezivanja razumijevaju se sve transakcije čije je oporezivanje propisano Zakonom, a mogu biti oporezive ili oslobođene plaćanja poreza.
(2) Bitno obilježje oporezive transakcije je međusobna uzročna veza između transakcije i naknade. Za prosudbu o postojanju ovog obilježja mjerodavan je gospodarski interes sudionika, neovisno o tome kako su sami sudionici određeni posao nazvali.
(3) Transakcijama koje nisu predmet oporezivanja razumijevaju se one transakcije čije oporezivanje nije propisano Zakonom.
(4) Ako jedinstvena transakcija istovremeno ima obilježja isporuke dobara i obilježja obavljene usluge, za razvrstavanje su bitna ona obilježja koja određuju stvarni gospodarski sadržaj transakcije, uzimajući u obzir volju ugovornih strana.
(5) Povrat (zamjena) ambalaže ne podliježe oporezivanju.
2. Isporuka dobara i usluga
2.1. Isporuka dobara
Članak 9.
(1) Isporukom dobara omogućuje se prijenos prava raspolaganja materijalnom imovinom osobi koja tim dobrima može raspolagati kao vlasnik. Omogućavanje raspolaganja dobrima je pretežito činjenične naravi i obično je, ali ne i nužno povezano s prijenosom vlasničkih prava u imovinsko pravnom smislu. Pri tome je mjerodavno postojanje gospodarskog vlasništva, a ne posjeda kao stvarnog vlasništva nad dobrom.
(2) Dobrima se smatraju predmeti, skupine stvari i gospodarska dobra koja se u prometu smatraju dobrima kao što su: električna energija, plin, grijanje, hlađenje i slično. Skupine stvari predstavljaju skup više odvojenih predmeta objedinjenih u jedinstvenu cjelinu koja se u gospodarskom smislu smatra dobrom, a koja nije samo zbroj pojedinačnih predmeta.
Članak 10.
(1) Porezni obveznik koji isporuku obavlja u vlastito ime i za vlastiti račun, obračunava i plaća PDV na punu naknadu isto kao komisionar koji nastupa u vlastito ime a za tuđi račun.
(2) Kada komisionar iz stavka 1. ovoga članka isporuči dobro u smislu Zakona, nastaju dvije isporuke:
1) isporuka komisionara kupcu i
2) isporuka komitenta komisionaru.
(3) Porezni obveznik koji nastupa u tuđe ime i za tuđi račun – posrednik i zastupnik, obračunava i plaća PDV na pripadajuću mu proviziju.
(4) Porezni obveznik – posrednik i zastupnik kod usluge posredovanja, odnosno zastupanja, mora navesti naziv/ime i prezime, osobni identifikacijski broj (OIB) ili PDV identifikacijski broj osobe za koju posreduje – zastupa.
Članak 11.
(1) Isporukom dobara uz naknadu smatra se korištenje dobara koja čine dio poslovne imovine poreznog obveznika za njegove privatne potrebe ili za privatne potrebe njegovih zaposlenika, ako raspolažu njima bez naknade ili ih općenito koriste u druge svrhe osim za potrebe obavljanja djelatnosti poreznog obveznika, a za ta je dobra ili njihove dijelove u cijelosti ili djelomično odbijen pretporez. O izuzimanju dobara radi se onda, ako bi se isporuka da je obavljena trećoj osobi, smatrala isporukom dobara. Izuzimanja koja nisu u novcu procjenjuju se prema usporedivoj tržišnoj vrijednosti.
(2) Besplatno davanje uzoraka kupcima ili potencijalnim kupcima ne smatra se isporukom dobara uz naknadu ako su ta dobra obilježena kao takva i predstavljaju vrstu robe koja je rezultat poslovanja poreznog obveznika ili je povezana s obavljanjem njegove djelatnosti te ako se oni daju u razumnim količinama. Razumnim količinama smatra se ona količina
koja je potrebna za procjenu uzorka koji se daje kako bi potencijalni kupac mogao nabaviti takva dobra.
(3) Povremeno davanje poklona pojedinačne vrijednosti do 160,00 kuna bez PDV-a u okviru obavljanja svoje gospodarske ili druge djelatnosti ne smatra se isporukom dobara uz naknadu pod uvjetom da se ne daju istim osobama i da ne postoji pravna obveza ili obveza protuisporuke odnosno protuusluge primatelja dobra. Povremenim davanjem poklona smatra se davanje najviše jednog poklona istoj osobi u jednom tromjesečju.
(4) Isporukama dobara uz naknadu iz stavka 3. ovoga članka ne smatra se davanje poklona u svrhu promidžbe pojedinačne vrijednosti do 160,00 kuna bez PDV-a ako se radi o posebno prilagođenim dobrima s oznakom »nije za prodaju« ili o reklamnim predmetima s nazivom tvrtke ili proizvoda kao što su čaše, pepeljare, olovke, stolnjaci, podmetači,
privjesci, prospekti, katalozi, vrećice i slični proizvodi.......
|
