 |
 |
Obveznici revizije za 2015.
… sukladno članku 17. Zakona o računovodstvu (Nar. nov., br. 109/2007 do 121/2014), reviziji podliježu godišnji financijski izvještaji i konsolidirani godišnji financijski izvještaji: velikih poduzetnika, srednjih poduzetnika i poduzetnika čije dionice ili dužnički vrijednosni papiri su uvršteni ili se obavlja priprema za njihovo uvrštenje na organizirano tržište vrijednosnih papira. Reviziji podliježu i godišnji financijski izvještaji poduzetnika ako je to propisano posebnim....
Novi obrazac
… je propisan novi obrazac OPZ-STAT-1. Prvi put navedeni obrazac obveznici su dužni dostaviti Poreznoj upravi najkasnije do 20. veljače 2016. godine, o dospjelim, a nenaplaćenim....
Uvode se licencirane računovođe
… prema novome Zakonu o računovodstvu (Nar. nov., br. 78/2015), ako poduzetnik povjeri obavljanje računovodstvenih poslova drugim pravnim ili fizičkim osobama te osobe....
|
 |
Društvo smo s ograničenom odgovornošću i primjenjujemo HSFI-e. U 2012. g. revalorizirali smo stroj za proizvodnju. U svibnju 2015. g. prodali smo taj stroj i proveli odgovarajuća knjiženja. Za taj stroj ostala nam je revalorizacijska rezerva u iznosu od 67.254,00 kuna. Nismo knjižili odgođenu poreznu obvezu. Da li sada tu pogrešku moramo ili možemo ispraviti? Da li revalorizacijsku rezervu moramo ukinuti i ako moramo da li je knjižimo kao prihod ili u zadržanu dobit? |
 |
Novi Zakon o računovodstvu
1. Uvod U Narodnim novinama br. 78/2015 od 17.7.2015. objavljen je novi Zakon o računovodstvu (u daljnjem tekstu: ZOR ili Novi ZOR), koji većim dijelom stupa na snagu 1. siječnja 2016. godine. Sa tim datumom prestaje važiti Zakon o računovodstvu (Narodne novine, br. 109/2007, 54/2013 i 121/2014 – Zakon o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija; u daljnjem tekstu "sadašnjii Zakon").
Novi ZOR stupa na snagu 1. siječnja 2016, osim: - članka 44. ZOR-a koji stupa na snagu 25. srpnja 2015. (osmoga dana od dana objave u Nar. nov.) i - članka 7. stavka 4. ZOR-a koji stupa na snagu 1. siječnja 2018. U sklopu Prijedloga Zakona o računovodstvu objavljenog na stranicama Vlade u srpnju 2015. (u daljnjem tekstu: Prijedlog ZOR-a), objavljeni su i razlozi donošenja novog ZOR-a. Osnovni razlog odnosi se na obvezu svih država članica da do 20. srpnja 2015. godine donesu zakone i druge propise kojima će se obaviti usklađivanja s Direktivom 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća. Nova direktiva stavila je van snae Direktivu Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ koje su do sada regulirale navedenu problematiku. Novim ZOR-om obavljena su i druga usklađenja. Tako su novim ili izmijenjenim odredbama: ujednačeni rokovi za podnošenje izvještaja za statističke i druge potrebe, sa rokom za javnu objavu te sa rokom predaje prijave poreza na dobit koje predstavljaju veliki financijski i vremenski trošak i teret za poduzetnike, omogućeno korištenje e-računa, regulirani izvještajni zahtjevi i način vođenja poslovnih knjiga za poduzetnike kod kojih je pokrenut postupak likvidacije, jasnije definirani računovodstveni poslovi i dokumentacija, poslovna godina, knjigovodstvene isprave, poslovne knjige te financijski izvještaji. Značajni pomak koji donosi novi ZOR je i naznaka zakonskog uređenja i reguliranja računovodstvene profesije za koju trenutno nema propisanih kriterija bavljenja tom profesijom, niti strukovnog tijela koje bi obavljalo nadzor kvalitete. Reguliranje profesije ovlaštenog računovođe, kako je najavljeno, detaljnije će se urediti kroz Zakon o reviziji, u sklopu reforme profesije ovlaštenog revizora. U nastavku, prema poglavljima ZOR-a pojašnjavamo novine u odnosu na odredbe starog Zakona dopunjene sa obrazloženjima danim u Prijedlogu ZOR-a.
2. Opće odredbe Značajne promjene i proširenja odredbi dana su u poglavlju I. „Opće odredbe“ ZOR-a, što je posljedica usklađivanja s odredbama Direktive 2013/34/EU koja uređuje područje primjene, pojmove korištene u zakonu, klasifikacijom poduzetnika, te utvrđivanjem kriterija za razvrstavanje poduzetnika i grupa poduzetnika. Značajne promjene u ovom poglavlju su uvođenje pojma "subjekti od javnog interesa", najava reguliranja računovodstvene profesije, detaljnije reguliranje pojma računovodstvene dokumentacije, uvođenje nove kategorije poduzetnika, izmjena kriterija za razvrstavanje poduzetnika, te uvođenje kategorizacije za grupe poduzetnika.
2.1. Subjekt od javnog interesa Novim ZOR-om iskorištena je mogućnost iz članka 3. i 41. Direktive 2013/34/EU te je u odredbe ZOR-a uključen pojam "subjekti od javnog interesa". Tako je prema članku 3. točki 1. Novog ZOR-a definirano slijedeće: "Subjekt od javnog interesa je poduzetnik koji je osnovan sukladno propisima Republike Hrvatske i čiji su vrijednosni papiri uvršteni na uređeno tržište bilo koje države članice kako je određeno zakonom kojim se uređuje tržište kapitala." Neovisno o gore navedenoj definiciji, subjektima od javnog interesa smatraju se također i: kreditne institucije kako je određeno zakonom kojim se uređuju kreditne institucije, institucije za elektronički novac kako je određeno zakonom kojim se uređuju institucije za elektronički novac, društva za osiguranje kako je određeno zakonom kojim se uređuje osiguranje, društva za reosiguranje kako je određeno zakonom kojim se uređuje osiguranje, leasing-društva kako je određeno zakonom kojim se uređuje leasing, društva za upravljanje UCITS fondovima kako je određeno zakonom kojim se uređuju investicijski fondovi s javnom ponudom, društva za upravljanje alternativnim investicijskim fondovima kako je određeno zakonom kojim se uređuju alternativni investicijski fondovi.......
|
 |
Nove stope zakonskih i ugovornih kamata
Navedenim izmjenama godišnje stope zateznih kamata u odnosima između pravnih osoba iste su i prema odredbama ZOFPIPN i prema odredbama ZOO. Druga novost je da se u odnosima između trgovaca, odnosno trgovca i osobe javnog prava, ako je stopa ugovornih kamata viša od stope zateznih kamata, one ne mogu teći poslije dužnikova zakašnjenja. Drugim rječima ugovorna zatezna kamata ne može biti veća od zakonske zatezne kamate, kao što je to bilo moguće u odnosima između trgovaca odnosno između trgovca i osobe javnog prava na koje se nisu primjenjivale odredbe ZOFPIPN već odredbe ZOO do 31. srpnja 2015. Ovaj članak nadopuna je člancima o zateznim i ugovornim kamatama odnosno članku "Zatezne kamate - pravni, porezni i računovodstveni aspekt", koji je objavljen u RiPup-u br.11/2014 na str. 17. i članku "Ugovorne kamate - pravni, porezni i računovodstveni aspekt", koji je objavljen u RiPup-br.12/14 na str.23. Napominjemo, da je Zakonom o izmjenama i dopunama ZOO (NN 78/2015) u čl.5. izmIjenjen i Zakon o potrošačkom kreditiranju i na taj način smanjene maksimalno dopuštene kamatne stope na stambene i potrošačke kredite. O navedenim kamatama ne pišemo u ovome članku već u posebnom članku. 2. Zatezne kamate prema Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi Od 30. lipnja 2013., Zakonom o izmjenama i dopunama ZOFPIPN (NN 81/2013), za određene pravne osobe (za poslovne transakcije između poduzetnika prema definiciji poduzetnika iz ZOFPIPN i između poduzetnika prema definiciji poduzetnika iz ZOFPIPN i osobe javnog prava kada su osobe javnog prava dužnik novčane obveze) ne vrijede odredbe o zateznim kamatama iz ZOO-a iz NN 35/05, već odredbe iz čl.12.a i čl.3. točka 20. ZOFPIPN. Ako dužnik zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje vjerovniku bez ikakve daljnje opomene pored glavnice, i kamate za kašnjenje s plaćanjem, pod uvjetom da je vjerovnik ispunio svoje ugovorne i zakonske obveze (čl.12.a st.1. ZOFPIPN). »Zakašnjenje s plaćanjem« označava plaćanje koje nije izvršeno u roku predviđenom ugovorom ili zakonom (čl.3. st.1. točka 17. ZOFPIPN).
»Kamata za kašnjenje s plaćanjem« jest zakonska kamata za kašnjenje s plaćanjem ili kamata po stopi ugovorenoj između poduzetnika (čl.3. st.1. točka 18. ZOFPIPN). Stopa zakonskih kamata na kašnjenje s plaćanjem u poslovnim transakcijama između poduzetnika i između poduzetnika i osoba javnog prava u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze jednaka je referentnoj stopi uvećanoj za 8 postotnih poena (čl.12.a st.2. ZOFPIPN).
»Zakonska kamata za kašnjenje s plaćanjem« jest osnovna kamatna stopa za kašnjenje s plaćanjem po stopi koja je jednaka iznosu referentne stope uvećana za 8 postotnih poena (čl.3. st.1. točka 19. ZOFPIPN). U poslovnim transakcijama između poduzetnika moguće je ugovoriti drukčiju stopu kamata za kašnjenje s plaćanjem, ali ne veću od stope zakonskih kamata za kašnjenje s plaćanjem iz stavka 2. ovoga članka, a koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora. Ako su kamate ugovorene ali nije određena njihova stopa, obračunavaju se zakonske kamate za kašnjenje s plaćanjem (čl.12.a st.3. ZOFPIPN). »Poslovne transakcije« jesu transakcije između poduzetnika ili između poduzetnika i osoba javnog prava koje rezultiraju dobavom robe ili pružanjem usluga za novčanu naknadu (točka 16. čl.3. ZOFPIPN)....
|
 |
Novi obrazac: OPZ-STAT-1 (statističko izvješće o dospjelim, a nenaplaćenim potraživanjima)
1. Uvod Pravilnik o obvezujućim mišljenjima, ispravku prijave, statističkim izvješćima i poreznoj nagodbi (u nastavku teksta: Pravilnik) propisuje obvezu podnošenja statističkih izvješća Poreznoj upravi, a temelji se na članku 69. stavak 9. Općeg poreznog zakona (u nastavku teksta: OPZ). Pravilnik se sastoji od pet dijelova. U prvom dijelu Pravilnika razrađuje se provedba OPZ-a o područjima primjene, načinu, rokovima i troškovima izdavanja obvezujućih mišljenja. Obvezujuća mišljenja mogu se izdati za konkretna pitanja podnositelja zahtjeva koja su značajna za porezni tretman budućih i namjeravanih transakcija, odnosno poslovnih događaja i djelatnosti. Za izdavanje obvezujućih mišljenja nadležna je Porezna uprava, Savjetodavno tijelo za obvezujuća mišljenja. U drugom dijelu Pravilnika razrađuje se provedba OPZ-a o uvjetima, načinu i rokovima ispravka prijave na poziv Porezne uprave. Tako u slučaju kada Porezna uprava ocijeni to potrebnim, a do isteka roka zastare, može pozvati poreznog obveznika da izvrši ispravak prijave u ostavljenom roku koji ne može biti dulji od 30 dana od zaprimljenog poziva. U trećem dijelu Pravilnika razrađuje se provedba OPZ-a o vrsti, oblicima, načinu i rokovima podnošenja statističkih izvješća Poreznoj upravi za potrebe utvrđivanja činjenica bitnih za oporezivanje. Obveznici sastavljanja statističkih izvješća obvezni su dostavljati podatke Poreznoj upravi na način, u obliku i u rokovima propisanim ovim Pravilnikom. U četvrtom dijelu Pravilnika razrađuje se provedba OPZ-a o uvjetima sklapanja porezne nagodbe za novoutvrđene obveze u postupku poreznog nadzora i rokovi izvršenja obveza iz porezne nagodbe. Novoutvrđenim obvezama se smatraju novoutvrđene porezne obveze u postupku poreznog nadzora i zatezne kamate utvrđene u poreznom nadzoru za razdoblje od dana nastanka poreznih obveza do dana zaključenja porezne nagodbe. U petom dijelu Pravilnika su prijelazne i završne odredbe kojima se propisuje prvi rok predaje statističkog izvješća o dospjelim, a nenaplaćenim potraživanjima na dan 31. prosinca 2015. godine, a kojeg su obveznici dužni dostaviti Poreznoj upravi najkasnije do 20. veljače 2016. godine. Dospjelim, a nenaplaćenim potraživanjima, sukladno članku 20. Pravilnika smatraju se: potraživanja temeljem dospjelih, a nenaplaćenih računa izdanih sukladno odredbama Zakona o porezu na dodanu vrijednost (u nastavku teksta: Zakon o PDV-u), potraživanja temeljem dospjelih, a nenaplaćenih računa izdanih sukladno odredbama OPZ-a.......
|
 |
Osobni odbitak za invalidno dijete
Porezni obveznik podnio je prijavu poreza na dohodak, a porezno tijelo donijelo je rješenje kojim tužitelju nije priznat osobni odbitak od 1,00 za invalidno dijete jer nije dostavio rješenje kojim je utvrđena invalidnost i rješenje o pravu djeteta na tuđu pomoć Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi tužitelj osporava zakonitost rješenja te u bitnome navodi da je podnio poreznu prijavu za 2006. godinu te je ukupni osobni odbitak u godišnjoj prijavi poreza na dohodak utvrdio uvećanjem osnovnog osobnog odbitka iz članka 36. Stavka 1. Zakona o porezu na dohodak za koeficijent uvećanja prema stavku 2. istog članka Zakona za uzdržavanu djecu i člana uže obitelji, te je, također za drugo uzdržavano dijete osobni odbitak dodatno uvećao za koeficijent 1,0 sukladno odredbama točke 4 navedenog stavka. Navodi daje djetetu M..M. rješenjem Centra za socijalnu skrb utvrđena potreba za tuđom njegom i pomoći, a majci djeteta priznato pravo na dopust, odnosno rad s polovicom punog radnog vremena radi njege djeteta. Centar za socijalnu skrb u okviru svojih nadležnosti izdao je citirao rješenje na temelju nalaza i mišljenja prvostupanjskog tijela vještačenja pri Centru. Tužitelj navodi da je rješenje Centra te nalaz i mišljenje vještaka Centra na kojemu se temelji rješenje, priložio svojoj poreznoj prijavi kao dokaz da ispunjava uvjet za povećanje osobnog odbitka iz članka 36. stavka 2. točke 4. Zakona o porezu na dohodak (pravo na tuđu pomoć i njegu na temelju posebnih propisa). Tužitelj ističe da se iz priložene dokumentacije vidi kako se radi o djetetu kojem je zbog težih smetnji u razvoju potrebna tuđa njega i pomoć. Ističe da je dijete ovisno o majčinoj pomoći, jer je rješenjem Centar priznato majci pravo na dopust radi njege djeteta. Osim toga ističe daje s navedenom činjenicom upoznao prvostupanjsko tijelo u fazi podnošenja porezne prijave. Stoga smatra da su netočni navodi tuženika da dokumentacija ne dokazuje strane Centra za socijalnu skrb i potvrđeno priloženim javnim ispravama. Tužitelj ističe da su cilj i intencija zakonodavca, kada je propisao citirane zakonske odredbe, upravo i bila socijalno motivirana. Osporavanjem bez ikakvog obrazloženja od strane tuženika, da dokumentacija nije vjerodostojna krši se materijalni propis na štetu tužitelja. Tužitelj se u svojoj tužbi poziva i na mišljenja Porezne uprave koja se mogu primijeniti na konkretan slučaj. Predlaže da Sud tužbu uvaži te poništi osporavano rješenje.....
|
 |
Menadžerski ugovor i novi Zakon o radu
1. Uvod U praksi se danas svakodnevno susrećemo sa menadžerskim ugovorima. Vlasnici poduzeća menadžerske ugovore sklapaju s uskim krugom najvažnijih djelatnika, u pravilu sa članovima uprave, s time da je u zadnje vrijeme sve češći slučaj sklapanja menadžerskih ugovora i sa rukovoditeljima na razini pojedinih odjela. Pod nazivom menadžerskog ugovora, ugovora o pravima i obvezama člana uprave, ili pod nekim drugim imenom, u praksi se često pojavljuju različiti tipovi ugovora, koji sadrže više, ili manje elemenata ugovora o radu, obveznopravnog ugovora, ili ugovora trgovačkog prava. Glavno pitanje koje se u praksi postavlja, najčešće nakon opoziva, ili prestanka mandata menadžera, odnosno raskida njegovog ugovora, jest pitanje ima li konkretan menadžerski ugovor karakter ugovora o radu, ili ne. Kako su u novom Zakonu o radu (u nastavku teksta: Zakon), izmijenjene odredbe koje se odnose na određivanje pojma rukovodećeg osoblja, odnosno menadžera i sadržaja njihovih ugovora o radu, u nastavku dajemo prikaz ovih zakonskih novina koje bitno utječu na sastavljanje ugovora o radu menadžera. Od 28. ožujka 2015. na snazi su i odredbe novog Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (u nastavku teksta: Pravilnik) pa se u nastavku se upoznajemo i s novim pravilima o evidenciji radnog vremena rukovodećeg osoblja.
2. Pravna priroda menadžerskog ugovora Pitanje pravne prirode odnosa rukovodećeg osoblja, odnosno menadžera, sa poslodavcem, posebno s aspekta radnopravnog elementa njihovog međusobnog odnosa, nije riješeno na jedinstveni način u hrvatskom pravu. Ovaj pravni odnos se u pravilu rješava menadžerskim ugovorima, u kojima je status menadžera u radnom (i pravnom) odnosu sa poslodavcem, u praksi najčešće trgovačkim društvom, rješavan na različite načine. U nekim slučajevima su menadžeri, odnosno rukovodeće osoblje, bili u radnom odnosu sa poslodavcem, odnosno trgovačkim društvom (ili ustanovom) pa je pored menadžerskog ugovora status menadžera rješavan i posebnim ugovorom o radu, a ponekad je i sam menadžerski ugovor imao, barem u svojem dijelu, neke elemente ugovora o radu. Pri tome se kod takvih menadžerskih ugovora gotovo nikad nije radilo o klasičnom ugovoru radnog prava, nego specifičnom ugovoru, ugovoru sui generis, kojim se na različit način, ali pod istim nazivom, uređivao međusobni odnos menadžera, odnosno rukovodećeg osoblja sa poslodavcem, u većini slučajeva iz prakse zapravo sa trgovačkim društvom u kojoj su obavljali svoje funkcije. Posljedica takvog uređenja pravnog odnosa između članova uprave i rukovodećeg osoblja, odnosno menadžera sa poslodavcem jest u tome da je takav menadžerski ugovor imao elemente klasičnog radnopravnog ugovora, specifičnog ugovora obveznog prava (npr. ugovora o nalogu, pa i ugovora o djelu) i ugovora trgovačkog prava. Obzirom na navedeno i pravni okvir sadržaja menadžerskih ugovora obuhvaćen je u više zakona i propisa pa se na menadžerski ugovor u prvom redu primjenjuju odredbe Zakona, Zakona o obveznim odnosima (u nastavku teksta: ZOO) i Zakona o trgovačkim društvima (u nastavku teksta: ZTD). Iz sudske prakse – Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Rev 2210/99 od 22. prosinca 1999.:
„… Ugovor o radu „menadžera“… prema prosudbi ovog revizijskog suda ima značaj i ugovora o radu i ugovora kojeg ima u vidu odredba čl. 247. st. 2. ZTD-a, u praksi nazvan „menadžerski ugovor“ na što upućuje kako sam naziv ugovora, tako i njegov sadržaj. Odredbe iz spornog ugovora govore o tome da se regulira „radni odnos“ s menadžerom što treba shvatiti da su tim ugovorom regulirana prava i obveze tužitelja kao zaposlenika i menadžera. Menadžerski ugovor se ne temelji na odredbama Zakona, već na odredbama ZOO-a, sa određenim značajkama ugovora o djelu…“......
2.1. Pojam menadžerskog ugovora Kako je navedeno, menadžerski ugovor nije u niti jednom hrvatskom propisu definiran kao poseban ugovor. Radi se o ugovoru koji može imati elemente ugovora o radu, drugog ugovora obveznog prava, najčešće ugovora o nalogu pa čak i ugovora o djelu, odnosno ugovora trgovačkog prava (casus mixtus), ovisno o svrsi njegova sklapanja u pojedinom slučaju. Također, radi se o ugovoru koji se u praksi javlja pod različitim nazivima (menadžerski ugovor, ugovor o pravima i obvezama člana uprave, ugovor o radu člana uprave, ugovor o radu rukovodećeg osoblja i dr.). Kada menadžerski ugovor ne promatramo kao klasični ugovor obveznog prava nego u njemu prevladavaju elementi ugovora o radu, u praksi se za takav ugovor često koristi pojam „ugovor o radu rukovodećeg osoblja“, jer se takva terminologija koristi u odredbama Zakona......
|
 |
Popunjavanje isplatnih lista plaće i naknade plaće
1.Uvod Novim Pravilnikom o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine (nadalje: Pravilnik) propisan je sadržaj obračuna isplaćene plaće i naknade plaće, sadržaj obračuna plaće ili naknade plaće koje je poslodavac radniku bio dužan isplatiti, ako ih na dan dospjelosti nije isplatio, sadržaj obračuna isplaćene otpremnine, te sadržaj obračuna otpremnine koju je poslodavac radniku bio dužan isplatiti, ako je na dan dospjelosti nije isplatio, sa kojim su se poslodavci trebali uskladiti sa 01. srpnjem 2015. Uz navedeni Pravilnik objavljeni su i obrasci isplaćene (obrazac IP1), neisplaćene plaće (obrazac NP1), isplaćene otpremnine (obrazac IO1) i neisplaćene otpremnine (obrazac IO2). Ministarstvo rada i mirovinskog sustava (nadalje: Ministarsvo rada) je 24. travnja 2015. izdalo mišljenje kojim obvezuju primjenu objavljenih obrazaca uz minimalno odstupanje od istih u vidu iskazivanja dodatih podataka (proširivanje) propisanih podataka u obrascima.
2.Isprave o plaći, naknadi plaće i otpremnini Poslodavac je obvezan radniku, u roku od 15 dana od dana isplate plaće, naknade plaće ili otpremnine, dostaviti obračun iz kojeg je vidljivo kako su ti iznosi utvrđeni. Ukoliko poslodavac ne isplati plaću, naknadu plaće ili otpremninu (odnosno ako ih ne isplati u cijelosti) dužan je radniku do kraja mjeseca, u kojem su plaća, naknada plaće ili otpremnina trebale biti isplaćene, dostaviti obračun iznosa koje je bio dužan isplatiti. Sadržaj obračuna plaće, naknade plaće i otpremnine propisan je Pravilnikom o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine u okviru kojeg su propisani obrasci: obračuna isplaćene plaće (obrazac IP1), obračuna neisplaćene plaće, odnosno naknade plaće (obrazac NP1), isplaćene otpremnine (obrazac IO1) i neisplaćene otpremnine (obrazac NO1). Obračunske isprave, čiji je sadržaj propisan (novim) Pravilnikom, čuvaju se najmanje šest godina, a u slučaju kada poslodavac ima saznanja da je pokrenut radni spor vezan za ostvarenja prava iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom, pri čemu bi za ostvarenje tih prava mogle biti relevantne i obračunske isprave, dužan ih je čuvati do pravomoćnog okončanja toga spora. Obrasci neisplaćene plaće, naknadi plaće i neisplaćene otpremnine smatraju se ovršnim ispravama kojima radnik (predajom istih u Financijskoj agenciji) može prisilno naplatiti svoje potraživanje za neisplaćenu plaću(e) s računa poslodavca. Naplata ovršnih isprava (obrazaca) o neisplaćenoj plaći, naknadi plaće ili otpremnine ima prednost u ovršnom postupku (pred drugim ovršnim ispravama (pravomoćnim presudama) suda, ovršnim ispravama Porezne uprave i dr. Izuzetak jedino čine ovrhe radi ostvarenja djetetove tražbine uzdržavanja. Nadalje, uspoređujući tekst sadržaja navedenih obrazaca u samom Pravilniku i sadržaj obrazaca, vidljivo je da se isti u nekim djelovima nisu istovjetni (primjerice, Pravilnik ne propisuje datum predaje obrasca IP1 radnicima, niti potpis odgovorne osobe, dok su u samom obrascu ti podaci navedeni i td.), te su se u praksi pojavile brojne nedoumice. Ministarstvo rada i mirovinskog sustava (nadalje: Ministarstvo rada) je 24. travnja 2015. izdalo mišljenje (Klasa 011-01/14-01/192, Ur.broj: 524-03-01-01/2-15-27.), kojim obvezuje poslodavce na primjenu obrazaca koji su otisnuti u prilogu Pravilnika, pri čemu: „navedene obrasce mogu prilagoditi, odnosno proširiti sadržajem podataka koji vode. Pri tome moraju voditi računa da takvi obrasci po svom sadržaju, strukturi i obliku moraju odgovarati obrascima koi su otisnuti u prilogu Pravilnika. U obrascima koji se odnose na obračune plače, u okviru opisa plaće, navedeni su određeni oblici rada. U slučaju da kod radnika postoje dvije ili više osnova rada koje bi trebalo upisati u okviru opisa plaće (npr. redoviti rad i redoviti rad noću), takav rad je potrebno upisati u odgovarajućem obrascu, u obje rubrike. Iako u tekstu Pravilnika nije navedeno da obrasci moraju biti potpisani, takva obveza porizlazi iz obrasca, čija je primjena obvezna. Međutim, zbog činjenice da isplaćeni iznosi radnikovih potraživanja ne ulaze u kategoriju potraživanja za koje radnik može tražiti provođenje ovrhe, mišljenja smo da kod obračuna isplaćene plaće, odnosno otpremnine potpis odgovorne osobe poslodavca radi pojednostavljenja u postupanju može biti zamjenjen navođenjem imena i prezimena odgovorne osobe poslodavca.....
|
 |
Otpis duga obrtnicima otplata dugovanja sklapanjem upravnog ugovora
Vladinim Sporazumom od 15. siječnja ove godine, o mjerama za ublažavanje financijskih teškoća koje se prvenstveno odnose na građane ovršenike u postupcima prisilne naplate tražbine malih vrijednosti na novčanim sredstvima , nastoji se riješiti problem prezaduženosti i financijske isključenosti građana. Sporazum je kao i mjera na snazi od 15. siječnja ove godine, a riječ je o jednokratnoj privremenoj mjeri u sklopu koje se Zahtjev za otpis duga mogao podnijeti vjerovnicima potpisnicima Sporazuma do kraja lipnja. Budući da među građane spadaju i obrtnici te oni koji se bave slobodnim zanimanjima postavljalo se pitanje i potreba za rješavanjem njihovih dugovanja na isti način. Dosada su se smatrali neprihvatljivom skupinom dužnika za otpis duga no novom izmjenom Protokola o otpisu to se mijenja. Naime, vjerovnici slobodno po svojoj procjeni odlučuju da li će takve dužnike smatrati prihvatljivima za otpis duga. Što se tiče samih obrtnika u većini slučajeva njihovo ukupno dugovanje znatno su povećale zatezne kamate na neplaćena dugovanja. Uglavnom se radi o obrtnicima čiji su poslovi propali te ih je to dovelo do neželjene situacije , a glavni dug im je prema Poreznoj upravi. Trenutno je 20 000 obrta u blokadi. Ukoliko dužnik ispunjava uvjete za mjeru oprosta duga na temelju pribavljene dokumentacije mora dokazati svoj status tj. da ne posjeduje nekretninu niti štednju, da su mu primanja u okviru zakonskih ili da prima socijalnu pomoć.
Prekršaji i kazne prema novom Zakonu o procjeni vrijednosti nekretnina
Zakonom o procjeni vrijednosti nekretnina (Narodne novine broj 78/15) uređuje se procjena vrijednosti nekretnina, procjenitelji, sastav i nadležnosti procjeniteljskih povjerenstava i visokog procjeniteljskog povjerenstva, nadležnosti upravnih tijela županija, Grada Zagreba i velikoga grada u provedbi Zakona, metode procjenjivanja vrijednosti nekretnina, način procjene vrijednosti prava i tereta koji utječu na vrijednost nekretnine, način procjene iznosa naknade za izvlaštene nekretnine, te način prikupljanja, evidentiranja, evaluacije i izdavanja podataka potrebnih za procjene vrijednosti nekretnina za sve nekretnine u Republici Hrvatskoj, neovisno o tome u čijem su vlasništvu. Zakon je na snazi od 25. srpnja 2015. godine, dok odredba članka 66. vezana uz prekršajne odredbe stupa na snagu devedesetog dana od dana stupanja na snagu Zakona. Odredbe Zakona o skladu su s pravnom stečevinom EU-a, te sadrže odredbe koje su u skladu s Direktivom 2014/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2013/36/EU i Uredbe (EU) broj 1093/2010 (SL L 60, 28. 2. 2014.). Procjena nekretnine obuhvaća, osim same nekretnine, i sve njene sastavne dijelove, pripatke, te druga stvarna prava na nekretnini. Procjenu mogu vršiti isključivo ovlaštene osobe - stalni sudski vještaci za procjenu nekretnina i stalni sudski procjenitelji, a istu trebaju prezentirati u pisanom obliku – procjembenom elaboratu. U ovom se dokumentu svaki odabir parametara korištenih u procjeni vrijednosti nekretnina obavezno obrazlaže, jer je to jedini način da se procjena izradi jasno i transparentno. Za slučaj nepridržavanja njegovih odredaba, Zakon je propisao nadzor i sankcije, i to u članku 66. koji, kako je već rečeno, stupa na snagu devedesetog dana od dana stupanja na snagu Zakona, dakle krajem listopada ove godine, stoga je posebno važno s istima se upoznati upravo sada. Novčanom kaznom od 20.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako je izradila procjembeni elaborat, a ne ispunjava uvjete iz članka 9. stavka 1. Zakona, te u slučaju ako procjembeni elaborat nije izradila u skladu s važećim propisima (članak 9. stavak 4. Zakona). U prvom slučaju od iznimne je važnosti znati koji su to uvjeti koje mora ispunjavati osoba ovlaštena za izradu procjembenog elaborata. Osoba procjenitelja može biti ili fizička osoba stalni sudski vještak za procjenu nekretnina odnosno pravna osoba koja ispunjava uvjete za sudska vještačenja, u skladu s posebnim propisom kojim se uređuju uvjeti, postupak imenovanja, prava i dužnosti stalnih sudskih vještaka, ili stalni sudski procjenitelj imenovan u skladu s posebnim propisom kojim se uređuju uvjeti, postupak imenovanja, prava i dužnosti stalnih sudskih procjenitelja. Zakon nije predvidio treću mogućnost, stoga se od propisanoga ne može odstupiti i angažirati neku treću osobu koja ne ispunjava neki od ovih uvjeta. Međutim, ako se radi o obilježjima nekretnine čiji utjecaj prelazi granice kompetencija procjenitelja, isti je dužan u okviru izrade procjembenog elaborata uključiti specijaliziranog stručnjaka za pojedina pitanja.....
|
 |
Neoporezivi iznosi naknada, potpora i nagrada, dnevnica i otpremnina Radni odnosi |
www.racunovodstvo-porezi.hr Centar za računovodstvo i financije d.o.o., 1 Gajnički vidikovac 5, 10 000 Zagreb info@racunovodstvo-porezi.hr, tel: +385 (1) 49 21 737
Prema čl. 101. točka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o elektroničkim komunikacijama (NN 90/11) ova poruka se ne može smatrati SPAM-om jer sadrži kontakte i adrese pošiljatelja te upute za brisanje s liste.
|