Računovodstvo i porezi u praksi - Novosti

Snižene zakonske zatezne kamate

… prema zadnjim izmjenama Zakona o obveznim odnosima i Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, od 1.8.2015. smanjenje su stope zateznih kamata.
Od navedenog datuma stopa zateznih kamata za odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između poduzetnika, trgovaca i osoba javnog prava iznosi 10,14%..... 

Nova oznaka u pozivu na broj pri isplati drugog dohotka

… pri isplati neto naknade, po osnovi drugog dohotka koji podliježe plaćanju doprinosa, na žiro račun primatelja treba na nalogu u pozivu na broj kao zadnju oznaku navesti broj „8“. Dakle, u pozivu na broj potrebno je navesti:
HR67 OIB platitelja - Obrazac JOPPD – 8

Obvezujuće mišljenje Porezne uprave

... od 25. srpnja ove godine porezni obveznici mogu od Porezne uprave zatražiti izdavanje obvezujućeg mišljenja Porezne uprave. Prije podnošenja zahtjeva za izdavanjem obvezujućeg mišljenja, podnositelj može podnijeti prijedlog za održavanjem prethodnog razgovora s Poreznom upravom, na kojem će se razjasniti činjenice i okolnosti pitanja koje bi moglo biti predmetom obvezujućeg mišljenja ......

Donacija zemljišta

Sportskom klubu donirano je zemljište s namjenom da se na njemu izgradi sportski teren. Može li se za vrijednost zemljišta priznati odgođeni prihod na računima skupine 29 – Pasivna vremenska razgraničenja?

Računovodstvo povratnih i nepovratnih naknada kod ambalaže i ambalažnog otpada

1. Pojmovi u vezi ambalaže i otpadne ambalaže

"Ambalaža" je svaki proizvod, bez obzira na prirodu materijala od kojeg je izrađen, koji se koristi za držanje, zaštitu, rukovanje, isporuku i predstavljanje robe, od sirovina do gotovih proizvoda, od proizvođača do potrošača. Ambalaža predstavlja i nepovratne predmete namijenjene za izradu ambalaže koja će se koristiti za spomenute namjene kao i pomoćna sredstva za pakiranje, koja služe za omatanje ili povezivanje robe, pakiranje, nepropusno zatvaranje, pripremu za otpremu i označavanje robe.
Ambalaža može biti:
– jednokratna ambalaža je ambalaža izrađena samo za jednu uporabu;
– povratna ambalaža (višekratna) je ona ambalaža koja se, nakon što se isprazni, ponovno uporabljuje u istu svrhu i čiju višekratnu uporabu osigurava proizvođač sustavom pologa (kaucije) ili na neki drugi način;
– višeslojna (kompozitna) ambalaža je ambalaža izrađena/načinjena iz različitih materijala koji se ne mogu odvojiti ručno;
– prodajna ili primarna ambalaža je ambalaža u kojoj se proizvod prodaje ili daje konačnom potrošaču na prodajnom mjestu;
– skupna ili sekundarna ambalaža je ambalaža koja sadrži više proizvoda u prodajnoj ili primarnoj ambalaži tako da je proizvod pristupačan potrošaču u skupini i pojedinačno ili koja služi samo u svrhu punjenja polica na prodajnom mjestu, a može se izdvojiti od proizvoda bez da utječe na njegova svojstva;
– transportna ili tercijarna ambalaža je zaštitna ambalaža koja omogućava prijevoz, pretovar i rukovanje određenom količinom proizvoda pakiranog samo u prodajnoj ili u prodajnoj i skupnoj ambalaži. U ovu vrstu ambalaže ne spadaju spremnici (kontejneri) za cestovni, željeznički, brodski i zračni prijevoz robe;
Ambalaža su također predmeti prema sljedećim kriterijima:
– predmeti koji udovoljavaju navedenoj definiciji ambalaže ne dovodeći u pitanje ostale funkcije koje ambalaža može također obavljati, osim ako su predmeti sastavni dio proizvoda ili je nužno da sadrže, podržavaju ili čuvaju taj proizvod za vrijeme njegova trajanja i osim ako je namjena svih predmeta da se s proizvodom zajedno koriste, troše ili zbrinjavaju,
– predmeti dizajnirani, odnosno zamišljeni i namijenjeni za punjenje na mjestu prodaje i predmeti za jednokratnu uporabu koji se prodaju, pune ili koji su dizajnirani/zamišljeni i namijenjeni za punjenje na mjestu prodaje, smatraju se ambalažom pod uvjetom da ispunjavaju funkciju ambalaže,
– predmeti koji su sastavni dijelovi ambalaže i predmeti koji su kao pomoćni dijelovi uklopljeni u ambalažu smatraju se dijelom ambalaže u koju su uklopljeni. Pomoćni dijelovi koji su izravno obješeni ili pričvršćeni na proizvod i koji su u funkciji ambalaže smatraju se ambalažom, osim ako nisu sastavni dio toga proizvoda i namijenjeni da se s proizvodom zajedno koriste, troše ili odbacuju......

PDV kod usluga iznajmljivanja prijevoznih sredstava

1. Općenito o mjestu obavljanja usluga

Da bi se pri obavljanju usluga mogao pravilno utvrditi postupak oporezivanja PDV-om, potrebno je točno odrediti mjesto gdje se usluga smatra obavljenom. Prema čl. 4. st. 1. toč. 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/2013 – 143/2014 - u nastavku teksta: Zakon), predmet oporezivanja u RH su usluge što ih porezni obveznik, koji djeluje kao takav, obavi uz naknadu u RH. Usluge što se obavljaju (ili se smatra da su obavljene) bilo gdje osim u RH, ne mogu biti predmet oporezivanja u RH, čak i kad ih uz naknadu obavlja tuzemni porezni obveznik. Odredbe Zakona o oslobođenju od plaćanja PDV-a na obavljene usluge mogu se primijeniti samo kada se, sukladno odredbama Zakona, takva usluga smatra obavljenom u RH.
Kako bi se utvrdilo mjesto oporezivanja usluge, potrebno je utvrditi o kakvoj se usluzi radi. Za utvrđivanje vrste usluge nedvojbena je važnost ugovornih odredbi, koje u pravilu, trebaju omogućiti utvrđivanje vrste usluge, pa tako i  mjesto njenog obavljanja.
Nakon što se utvrdi vrsta usluge, potrebno je utvrditi pripada li ona među one navedene čl. 18. – 26. Zakona (izuzeci od temeljnog načela utvrđivanja mjesta obavljanja usluga). Ako da, tada će odredbe jednog od navedenih članaka Zakona odlučiti o mjestu obavljanja usluge.
Ako predmetna usluga nije navedena čl. 18. – 26. Zakona, primjenjuje se jedno od temeljnih načela iz čl. 17. Zakona, što znači kako će se mjesto obavljanja usluge utvrditi:
u državi primatelja usluge, ako je primatelj usluge porezni obveznik, ili
u državi davatelja usluge, ako primatelj usluge nije porezni obveznik.
Na primjer, kada porezni obveznik sa sjedištem u RH obavlja savjetodavne, reklamne i slične usluge poreznom obvezniku koji ima sjedište u drugoj državi članici, porezni obveznik u RH ne treba zaračunati PDV (čl. 17. st. 1. Zakona).
Prema čl. 16. Zakona, pri utvrđivanju mjesta obavljanja usluga primjenjuje se sljedeće pravilo:
porezni obveznik koji obavlja djelatnosti ili isporuke koje se ne smatraju oporezivim isporukama dobara ili usluga u smislu čl. 4. st. 1. toč. 3. Zakona, smatra se obveznikom za sve primljene usluge,
pravna osoba koja nije porezni obveznik, a registrirana je za potrebe PDV-a smatra se poreznim obveznikom.

2. Mjesto obavljanja usluge kada se radi o najmu prijevoznog sredstva

Sukladno čl. 56. Direktive Vijeća 2006/112/EZ (u nastavku: Direktiva), mjesto iznajmljivanja prijevoznih sredstava na kratki rok jest mjesto gdje se ta sredstva stvarno stavljaju na raspolaganje korisniku.
Kratki rok znači neprekidno posjedovanje ili korištenje prijevoznog sredstva tijekom razdoblja koje traje najviše 30 dana, odnosno, u slučaju plovila najviše 90 dana.
U pogledu provedbe navedene odredbe Direktive, čl. 38. Provedbene Uredbe Vijeća (EU) 282/2011 (u nastavku: Uredba), „prijevozna sredstva“ čine vozila, motorna ili bez motora, i druga oprema i uređaji namijenjeni prijevozu osoba ili stvari s jednoga mjesta na drugo, koju vozilo može vući, tegliti ili gurati, a uobičajeno su konstruirani tako da ih se koristi ili stvarno može koristiti za prijevoz......

Porez na kuću za odmor gdje je prijavljeno prebivalište

Nije dovoljno samo uvjerenje i prijava prebivališta na adresi predmetnog objekta kao uvjet za oslobođenje od plaćanja poreza na kuće za odmor
Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da je vlasnik kuće koja se nalazi u R. i u istoj kući stanuje i ima prijavljeno prebivalište u toj kući pa smatra da se ne radi o kući za odmor u smislu članka 35. stavka 2. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Smatra da su u prvostupanjskom postupku pogrešno utvrđene bitne činjenice, te mu nije bilo omogućeno sudjelovanje u prvostupanjskom postupku i izjašnjavanje o podacima u spisu, jer da je bilo tako utvrdilo bi se da predmetnu kuću stalno koristi i da nije obveznik poreza na kuću za odmor. Predlaže da Sud tužbu uvaži i osporeno rješenje poništi.
Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu ostalo je kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja i predložilo Sudu da tužbu odbije.
Tužba nije osnovana.
Prema ocjeni ovoga Suda osporeno rješenje doneseno je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao, pa istim nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
Prema odredbi članka 35. stavka 1. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (Narodne novine, broj 117/93., 92/94., 69/97., 33/00., 73/00., 127/00., 59/01., 150/02., 143/03., 132/06., 26/07. i 73/08.), porez na kuću za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor, a odredbom stavka 2. istog članka Zakona propisano je da se kućom za odmor smatra svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski.
Tužitelju je za 2010. godinu utvrđen porez na kuću za odmor koja se nalazi u R., čiji je tužitelj vlasnik. Međutim, tužitelj prigovara da se ne radi o kući za odmor jer na adresi kuće za odmor ima prijavljeno prebivalište, te u toj kući stalno prebiva, pa nije obveznik poreza na kuću za odmor.

Obavljanje ugostiteljske djelatnosti prema novom zakonu

Uvod

Ugostiteljstvo je gospodarska djelatnost koja se bavi pripremanjem i usluživanjem hrane i pića te pružanjem usluga smještaja te kao sastavni dio sveukupne turističke ponude, zajedno sa drugim čimbenicima u turizmu bitno utječe na razvoj cjelokupnog gospodarstva naše zemlje.
Do donošenja novog Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (Nar. nov., br. 85/15.- dalje u tekstu: Zakon, novi Zakon), ugostiteljska djelatnost bila je uređena Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti (Nar. nov., br. 138/06, 152/08, 43/09, 88/10, 50/12, 80/13, 30/14, 89/14 i 152/14 - dalje u tekstu: ZoUD'06, prethodno važeći Zakon) i njegovim provedbenim propisima.
U svrhu otklanjanja uočenih nedostataka uočenih u dosadašnjoj primjeni ZoUD'06 te potrebe prilagođavanja s europskom direktivom u području usluga na unutarnjem tržištu, bilo je potrebno intervenirati u postojeći Zakon. Obzirom da je prethodni Zakon bio na snazi devet godina (od 2006 do 2015. god.) kao i da je doživio osam izmjena, radi lakšeg snalaženja u primjeni (kako svih pravnih i fizičkih osoba na koje se zakon odnosi, tako i nadležnih upravnih i drugih tijela koja ga primjenjuju ili provode nadzor nad njegovom primjenom) zakonodavac se odlučio na donošenje novog Zakona.

2. Razlozi za donošenje novog Zakona i bitne novine

2.1. Bitni nedostaci prethodnog Zakona, ujedno i razlozi za donošenje novog Zakona

U primjeni dosadašnjeg Zakona uočene su neke prepreke za daljnji razvoj ugostiteljske djelatnosti ili nedorečenosti koje su se javljale u provedbi, a koje je bilo potrebno ukloniti kako bi se stvorile pretpostavke za daljnji razvoj ugostiteljstva i uredilo područje ugostiteljske djelatnosti sukladno novonastalim potrebama. U nastavku teksta, ukazujemo samo na one najvažnije.
Određivanje odnosno propisivanje radnog vremena ugostiteljskih objekata bilo je samo djelomično u nadležnosti jedinica lokalne samouprave (u daljnjem tekstu: JLSU). Naime, predstavničko tijelo JLSU moglo je za pojedine skupine ugostiteljskih objekata svojom odlukom produžiti radno vrijeme najduže samo za dva sata, tako da JLSU nisu imale samostalnost da, vodeći računa o potrebama turista, ali i svojih građana, odrede i drugačije radno vrijeme koje može biti različito u pojedinim naseljima unutar iste JLSU, što se pokazalo ograničavajućim za razvoj turizma.
Stručna sprema potrebna za obavljanje ugostiteljske djelatnosti bila je propisana samo za ugostitelje obrtnike, ali ne i za ugostitelje koji posluju kao trgovačko društvo, čime su ugostitelji obrtnici stavljeni u nepovoljniji položaj. Obzirom da ugostitelji koji posluju u statusu trgovačkog društva ili zadruge nemaju obveze zaposliti radnika stručno osposobljenog za poslove u ugostiteljstvu (primjerice kuhara, konobara) dovedena je u pitanje i kvalitete pruženih ugostiteljskih usluga od strane ugostitelja koji posluje u statusu trgovačkog društva kao i zaštita gosta. Ocijenjeno je da zaista više nema niti smije biti opravdanja da i dalje obveze ugostitelja u pogledu stručne spreme zaposlenih osoba ovisi isključivo o organizacijskom obliku poslovanja, već ona mora biti jednaka u odnosu na svakog ugostitelja bez obzira u kojem statusnom obliku obavlja ugostiteljsku djelatnost.
Prema dosadašnjem Zakonu, ugostitelj koji pruža usluge smještaja kao trgovačko društvo ili obrt, bez obzira u kojoj vrsti objekta takve usluge pruža, bio je dužan tu djelatnost obavljati isključivo u prostoru poslovne namjene, dočim su građani kao iznajmljivači mogli ugostiteljske usluge smještaja pružati u prostoru stambene namjene. Takvo stanje stvari u praksi i provedbi tada važećeg Zakona dovodilo je do niza problema, posebice zato što je građanin ukoliko je htio ugostiteljske usluge smještaja koje je pružao u prostoru stambene namjene nastaviti pružati kao ugostitelj, bio je dužan izvršiti prenamjenu stambenog prostora u poslovni, a što je zasigurno iziskivalo dodatne troškove i dodatno administriranje....

Zaštita i čuvanje poslovnih knjiga prema novom Zakonu o računovodstvu

Novi Zakon o računovodstvu objavljen je u Narodnim novinama broj 78/15 od 17. srpnja 2015. godine, te stupa na snagu 1. siječnja 2016. godine, osim članka 44. Zakona (donošenje podzakonskih akata) koji stupa na snagu osmoga dana od dana objave u Narodnim novinama i članka 7. stavka 4. Zakona (povjeravanje, od strane poduzetnika, računovodstvenih poslova i funkcije računovodstva drugim pravnim ili fizičkim osobama) koji stupa na snagu 01. siječnja 2018. godine.
Zakonom se uređuje računovodstvo poduzetnika, razvrstavanje poduzetnika i grupa poduzetnika, knjigovodstvene isprave i poslovne knjige, popis imovine i obveza, primjena standarda financijskog izvještavanja i tijelo za donošenje standarda financijskog izvještavanja, godišnji financijski izvještaji i konsolidacija godišnjih financijskih izvještaja, izvještaj o plaćanjima javnom sektoru, revizija godišnjih financijskih izvještaja i godišnjeg izvješća, sadržaj godišnjeg izvješća, javna objava godišnjih financijskih izvještaja i godišnjeg izvješća, Registar godišnjih financijskih izvještaja te obavljanje nadzora.
Odredbe Zakona o skladu su s pravnom stečevinom EU-a, te sadrže cijeli niz odredbi Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća donesenih u sferi financija, prava trgovačkih društava, te primjene međunarodnih računovodstvenih standarda.
Zakon u članku 4. stavku 1. izričito propisuje kako su njegove odredbe dužni primjenjivati poduzetnici, i to:
1. trgovačko društvo i trgovac pojedinac određeni propisima kojima se uređuju trgovačka društva;
2. poslovna jedinica poduzetnika iz točke 1. sa sjedištem u drugoj državi članici ili trećoj državi ako prema propisima te države ne postoji obveza vođenja poslovnih knjiga i sastavljanja financijskih izvještaja, te poslovna jedinica poduzetnika iz države članice ili treće države koji su obveznici poreza na dobit sukladno propisima kojima se uređuju porezi
3. podružnica inozemnih poduzetnika u Republici Hrvatskoj, ako ista nije poslovna jedinica, kako je određeno propisima kojima se uređuju trgovačka društva.
Osim poduzetnika, odredbe Zakona primjenjuju se i na svaku pravnu i fizičku osobu koja je obveznik poreza na dobit određena propisima kojima se uređuju porezi, osim odredbi kojima se uređuje konsolidacija godišnjih financijskih izvještaja (članak 23.), revizija godišnjih financijskih izvještaja (članak 20.), godišnje izvješće (članak 21.) i javna objava (članak 30.), neovisno o tome pripadaju li te osobe izuzetim skupinama na koje se Zakon generalno ne odnosi......

Zašto je važno u poslovanju upotrebljavati pravilan naziv tvrtke

U Zakonu o trgovačkim društvima odredbom članka 11. tvrtka je definirana kao ime trgovačkog društva, pod kojim trgovačko društvo posluje i sudjeluje u pravnom prometu, a određuje se izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom društva.
Jednostavnije rečeno, tvrtka je svojevrsna oznaka društva kao što je osobno ime oznaka fizičke osobe. Tvrtkom se trgovačko društvo služi kada obavlja svoju gospodarsku djelatnost s trećima, kada potpisuje ugovore, vrijednosne papire , u sudskim i izvansudskim postupcima itd.
Tvrtka trgovačkog društva i sve njene promjene upisuju se u sudski registar, a prijavu za upis promjene tvrtke u sudskom registru podnosi uprava trgovačkog društva, odnosno članovi koji upravljaju društvom. Budući se tvrtka i njene promjene upisuju u sudski registar, sukladno načelu javnosti, svatko može o istoj dobiti obavijest uvidom u sudski registar.
Na određenom području u sudski registar može biti upisana samo jedna tvrtka pod istim nazivom, a na što sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga, prilikom upisa tvrtke u sudski registar mora se voditi računa o tome da se tvrtka jasno razikuje od tvrtke drugog trgovca upisane u sudski registar istog registarskog suda.
Sukladno odredbi članka 20. Zakona o trgovačkim društvima, naznaka imena tvrtke mora biti na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu ili na službenom jeziku države članice Europske unije i latiničnom pismu, a mogu se koristiti i arapski brojevi. Ostali sastojci tvrtke moraju biti na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu. Također , tvrtka trgovačkog društva može sadržavati pojedine strane riječi drugih jezika ako one čine ime, odnosno tvrtku člana društva ili robni ili uslužni žig člana zaštićen u Republici Hrvatskoj, odnosno njegova društva registriranog u Republici Hrvatskoj, ili ako su uobičajene u hrvatskom jeziku, ili ako za njih nema odgovarajuće riječi u hrvatskom jeziku, ili ako se radi o riječima na mrtvom jeziku. Tvrtku društvo može upisati u sudski registar i u prijevodu na jedan ili više jezika....

Bitna obilježja društva s ograničenom odgovornošću

Zakonom o trgovačkim društvima (u nastavku teksta: Zakon) iz 1993. godine koji se počeo primjenjivati od 01. siječnja 1995. godine u Hrvatskoj je uređeno društvo s ograničenom odgovornošću (d.o.o.).
Riječ je o trgovačkom društvu u koje jedna ili više pravnih ili fizičkih osoba unose uloge u unaprijed dogovoreni temeljni kapital i pri tome ne odgovaraju za obveze društva (čl. 385. st. 1. i 2. ZTD –a).
Najniži iznos temeljnog kapitala je 20.000,00 kn, a ako se osniva jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću koje je uvedeno izmjenama i dopunanama Zakona o trgovačkim društvima iz listopada 2012. godine, najniži iznos temeljnog kapitala iznosi 10,00 kn i uplaćuje se samo u novcu (čl. 389. st. 2. i čl. 390. a. st. 3. ZTD).
Temeljni ustrojbeni akt društva s ograničenom odgovornošću je društveni ugovor odnosno izjava o osnivanju ako društvo osniva jedan osnivač. Društvenim ugovorom članovi mogu urediti sva pitanja za koja smatraju da su od bitne važnosti za funkcioniranje i organizaciju društva i pri tome imaju vrlo široku autonomiju, a što odgovara slobodi poduzetništva koja je zajamčena Ustavom Republike Hravatske (čl. 49. Ustava RH).
Broj prisilno pravnih propisa kojih se članovi ne mogu odreći prilikom usvajanja društvenog ugovora je vrlo mali i uglavnom se odnosi na poštivanje temeljnih načela prava društva. Tako Zakon određuje obvezu primjene odredbi o tvrtki, sjedištu, predmetu poslovanja, ukupnom iznosu temeljnog kapitala, pravo svakog člana na najmanje jedan glas u skupštini društva i njezino sazivanje, obvezu podnošenja izvješća o stanju društva itd.
Društveni ugovor moraju potpisati svi osnivači i on se sklapa u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik (čl. 387. st. 1. ZTD - a). Dakle ugovor je sklopljen tek kada ga potpišu svi osnivači budući nema sukcesivnog osnivanja društva na način da neki osnivači kasnije pristupaju društvu kako je to slučaj kod dioničkog društva (d.d.) koje se može osnovati i tako da osnivači usvoje statut, preuzmu dio dionica i upute javni poziv (prospekt) za upis dionica te se one upisuju na temelju tog poziva tzv. sukcesivno osnivanje (čl. 195. ZTD).
Društvo s ograničenom odgovornošću koje ima najviše tri člana i jednog člana uprave može se osnovati i na pojednostavljeni način i to kao jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću. Za takvo osnivanje društva moraju se koristiti obrasci zapisnika koje sastavlja javni bilježnik (čl. 387. st. 2. ZTD - a).
Društvo s ograničenom odgovornošću zajedno s dioničkim društvom predstavlja dva temeljna društva kapitala.
Nastanak d.o.o. vezan je za potrebe društvenog i gospodarskog razvoja koji je zahtjevao jednostavniji oblik trgovačkog društva pogodan za manji broj članova koji se međusobno poznaju ili su dio obiteljskih odnosa tako da se može govoriti o javno – privatnom partnerstvu....

www.racunovodstvo-porezi.hr
Centar za računovodstvo i financije d.o.o., 1 Gajnički vidikovac 5, 10 000 Zagreb
info@racunovodstvo-porezi.hr, tel: +385 (1) 49 21 737

Prema čl. 101. točka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o elektroničkim komunikacijama (NN 90/11) ova poruka se ne može smatrati SPAM-om jer sadrži kontakte i adrese pošiljatelja te upute za brisanje s liste.